Interview s Paul Zane Pilzerom

John David Mann i John Milton Fogg
Fotograf: Greg Fuchs
(Iz Network Marketing Lifestyles Magazina, Rujan 2001)

Svaka generacija, izmedu tisuca izvrsnih i srednje bistrih društvenih komentatora, ljudska rasa proizvede jednog ili dva vizionara ciji zaprepašcujuci uvid probija okvire njihovih vlastitih strucnih ekspertiza i prelazi sve discipline. Mi imamo Benjamine Frankline, Buckimster Fullere - i Paul Zane Pilzera, covjeka koji procjenjuje seizmološke pomake u našem gospodarstvu. Pilzer brzo zakljucuje da ne posjeduje kristalnu kuglu: sve je u podacima. Ali autor 3 bestselera s New York Times liste i ekonomski savjetnik dviju predsjednickih administracija ima nevjerojatan dar prikupljanja mnoštva cinjenica i brojki te vidi šumu koju ovo mnoštvo stabala predstavlja. Njegov oštar uvid privlaci pažnju mrežnih prodavaca vec više od jednog desetljeca.

Sada se je vratio s novom porukom: Svjedoci smo eksplozivnog rodenja nove trilijun-dolarske industrije, a mrežni prodavaci u cijelom svijetu su u stavu cekanja kako bi preuzeli vodstvo ove eksplozije.

Nakon dva stoljeca gospodarskih prilika za pionire u proizvodnji, ušli smo u doba distribucije. Najvece prilike za bogacenje danas cekaju one koji mogu dati ono što Pilzer naziva "intelektualna distribucija". On opisuje mrežni marketing. Baš kao što pjesma kaže on pjeva našu pjesmu.

P. Paul, Vi ste bili prvi poznati ekonomist koji je nešto pozitivno rekao o mrežnom marketingu. Što je u tom poslu privuklo Vašu pažnju?

Mislim da bi tocnije bilo reci da je taj posao pronašao mene. Sve je pocelo 1990. s mojom knjigom Neograniceno bogatstvo koja je analizirala razlicite sektore našeg gospodarstva i projicirala neke vrlo interesantne promjene do 2000. godine.
Sedamdesetih i osamdesetih bilo nam je receno: "Ono što je pogrešno u Americi je da mi ne proizvodimo stvari". Tako su pametni mladi ljudi toga doba poceli proizvoditi stvari, a cinili su to jako dobro, pretvarajuci skupe sirove materijale i rad u plastiku i fleksibilne automatizirane proizvodne procese tako da su potpuno restruktuirali ekonomiju maloprodaje.

Uzmimo tipican predmet vrijedan 300 dolara. To može biti bilo što: televizija, fotografski aparat ili haljina. Šezdesetih godina proizvodni troškovi ovih predmeta bili bi 150 dolara. Oko 50% vrijednosti predmeta bilo je u proizvodnji, a ostalih 50% u distribuciji.

Do devedesetih isti se je proizvod i dalje prodavao za 300 dolara, ali je to sada bio daleko superiorniji proizvod s puno dodataka, a ipak je njegova proizvodna cijena pala sa 150 dolara na 15 ili 20 dolara! Sada je 80 do 85% cijene proizvoda bilo u distribuciji; samo 15 do 20% bilo je u proizvodnji.

U Neogranicenom sam bogatstvu objasnio da do 1990. godine najvece prilike za bogatstvo više nisu bile u proizvodnji nego u distribuciji. Knjiga je projicirala da ce se ovaj trend nastaviti još najmanje jedno desetljece. Iz tog razloga su najbogatiji ljudi na svijetu 1990. bili ljudi koji su pronašli bolje nacine za distribuciju predmeta nasuprot boljim nacinima proizvodnje predmeta.

P. Možete li nam navesti neke primjere ovih "najbogatijih ljudi" koji su svoja bogatstva ostvarili u distribuciji?

Tamo 1961. godine Sam Walton je osnovao kompaniju koja nikada nije stvarala svoju vlastitu marku, nego je samo prodavala proizvode tude marke. Do 1990. godine ne samo da je Walmart bio najveca maloprodaja u svijetu, nego je Sam Walton bio najbogatija osoba na svijetu - covjek koji je zaradivao za život distribuiranjem stvari koje je netko drugi proizveo. (Uzgred, Sam Walton je imao visoko mišljenje o knjizi Neograniceno bogatstvo i snažno je podržao ovu knjigu.)

1990. godine Fred Smith je bio najuspješniji avionski poduzetnik. Osnovao je avionsku kompaniju 1976. godine s vlastitim avionima i pilotima, ali nije prevozio ljude! Jedina svrha Federal Expressa je bila prijenos paketa - distribucija, ideja za koju nikad nitko nije cuo do 1976. godine.

Ross Perot je bio jedan od najbogatijih ljudi 1990. godine. Perot je sagradio kompjutersku kompaniju vrijednu 3,5 milijardi dolara koja nije proizvodila niti software niti hardware. Što je EDS radila? Distribuirala je hardware i software drugih ljudi.

P. Kako su Vaša opažanja o bogatstvu i distribuciji privukla pažnju mrežnih prodavaca?

Te sam godine tri puta gostovao u emisiji "Larry King Live". Objašnjavao sam knjigu u jednoj od ovih emisija, a covjek po imenu Donald Held ju je gledao. Don, dijamantni seniorski menadžer (Diamond Senior Executive) u Amwayu ispricao je o emisiji Dexteru Yageru. Dexter i njegovi ljudi su procitali knjigu i rekli: "Evo ekonomske analize koja objašnjava zašto ovaj posao djeluje. Ovaj covjek nema pojma što je mrežni marketing ali zna zbog cega djeluje!"

Ja nisam imao pojma što je Amway. Nisam cak ni znao što je mrežni marketing. Nisam ništa pokušavao promovirati: možda je to jedan od razloga zbog kojeg se je moje istraživanje cinilo istinitim. Ja sam samo koristio empirijske podatke analizirajuci distribuciju u Americi i svijetu.

Dexterovi su me ljudi odlucili angažirati kao govornika kako bih objasnio njihovim ljudima ono što sam rekao u emisiji "Larry King Live". Tako je sve pocelo.

P. Tome ima vec preko jedno desetljece i od tada ste poslali udomaceni u mislima mrežnih prodavaca. Ocigledno je da niste prestali razmišljati o tome. Što se je dogodilo posljednjih deset godina?

Dosta sam promijenio svoj fokus. Devedesetih su se godina prilike još uvijek nalazile u fizickoj distribuciji proizvoda; od tada smo vidjeli dramaticne pomake. U svojoj novoj knjizi Slijedeci trilijun (The Next Trillion) dijelim distribuciju na dvije funkcije: fizicku i intelektualnu.

Fizicka distribucija znaci dovodenje proizvoda do kupca - proizvoda za koje kupac vec zna da ih želi. To je Walmart: tocno znate što trebate kada udete u Walmart; udete, uzmete i izadete. Tamo ne naucite ništa o nicem novom.

Intelektualna distribucija je tamo gdje naucite o novom proizvodu ili usluzi za koje do sada niste znali da postoje.

Sve do i kroz devedesete najvece su prilike za bogacenje bile u distribuciji. Prilike za Fred Smithove, Ross Perote i Sam Waltone bile su u fizickoj distribuciji. Danas se najvece prilike nalaze u intelektualnoj distribuciji.

P. Na primjer...?

1999. godine poslovna osoba je proglašena covjekom godine Time magazina, a to je posebno znacajno stoga što doista rijetko poslovni covjek dobiva tu cast. Tko je to bio? Jeff Bezos koji je revolucionirao distribuciju knjiga putem amazon.com.

Pogledajmo izbliza: Jeff Bezos je doista u poslu intelektualne distribucije. Ne idete na amazon.com samo da bi fizicki dobili knjigu, vec da bi nešto naucili o toj knjizi. Procitate razlicite kritike, potražite druge knjige u istoj kategoriji, možda cete se cak logirati da bi pronašli postoji li uopce neka knjiga o temi koja vas zanima.

Istina je da je najveci dio eksplozije (boom) fizicke distribucije, koji sam opisao u Neogranicenom bogatstvu, vec došao i prošao; bogatstva koja su se tu mogla napraviti vec su vecinom i napravljena. Bogatstva koja ce se zaraditi u slijedecem milenijumu - barem u prvom desetljecu novog milenijuma -vecinom ce biti u podrucju intelektualne distribucije: obrazovanju potrošaca o proizvodima i uslugama koje ce poboljšati njihove živote - proizvode i usluge za koje do tada nisu znali da postoje.

P. Zašto upravo tamo danas leže prave prilike?

Zato što je danas upravo tu najvece usko grlo. Postojalo je vrijeme kada su dva aspekta distribucije - fizicka i intelektualna - bili uobicajeno spojeni pod istim krovom. Više ne.

Ako ste stari koliko i ja možda se sjecate prvih nekoliko puta kada ste ušli u trgovinu i rekli sami sebi: "Pa ja znam više o ovom proizvodu nego trgovac koji ga prodaje!" Prije dvadeset i pet godina to je bio šok: tko bi otvorio trgovinu u kojoj trgovac ne zna ništa o proizvodu?

Danas je to univerzalno prihvaceno. Danas se od potrošaca ocekuje da zna o proizvodu. Postoji nekoliko specijalnih maloprodaja poput Nordstroma. Ali u globalu, maloprodaja je danas potpuno napustila tradicionalnu funkciju ucenja ljudi o proizvodima. Umjesto toga, fokusirali su se na funkciju efikasnog i jeftinog dostavljanja proizvoda

Otidite u salon automobila i razgovarajte s prodavacem. Da li taj prodavac zapravo posjeduje auto o kojem govori? Otidite u trgovinu elektronike: koliko cesto cete sresti trgovca koji zapravo posjeduje odredeni proizvod koji vi želite - ili koja ga si cak može priuštiti? Rijetko. Ovi vam ljudi mogu pokazati gdje na polici možete pronaci odredeni proizvod. Oni nisu tu da bi vas poducili o njemu.

P. Pa gdje onda danas ucimo?

To je problem. Brzina tehnoloških promjena se danas stalno povecava bez obzira na vrstu industrije. Dok naucite sve o proizvodu i spremni ste ga kupiti - pogodite što? Vec postoji bolji!

Gdje naucite baš o tom proizvodu? Nigdje, a upravo je to ono što nedostaje. To je usko grlo naše ekonomije. Razgovarajte s proizvodacem i on ce vam reci: "Prodajemo modele A, B, C i D. Novi model F je sedam puta bolji i cak ima bolju cijenu, ali ga nitko još ne kupuje!" Zbog cega? Zbog toga što o njemu još nisu ništa naucili. To se naziva "zaostatak".

Vidio sam neki obrazovni software koji smo razvili ranih devedesetih: to je bio proizvod koji je mogao potpuno promijeniti djecji život, ali je informiranje ljudi o njemu bilo daleko skuplje od njegove proizvodnje. Dok nismo pronašli Amway sredinom devedesetih bili smo zaglibljeni; imali smo odlican novi proizvod, ali ne i nacin informiranja potrošaca o njegovom postojanju.

P. Kako je nacin na koji to cini mrežni marketing u suprotnosti konvencionalnom nacinu marketinga - putem reklama i ostalih javnih kanala informiranja?

Mrežni marketing je danas skoro potpuno intelektualna distribucija. Kada kao mrežni prodavac razgovaraš o proizvodu s potrošacem tada zapravo ne predaješ proizvod. Oslanjaš na UPS (DHL) ili neku drugu dostavnu službu koja proizvod dostavlja tvom kupcu.

Cak je još više fascinirajuce da mrežni marketing danas obavlja licem u lice osoba koja i sama koristi taj proizvod. Za razliku od prodavaca automobila, elektronike ili odjece, mrežni prodavac je educiran, pun entuzijazma, iskusan korisnik proizvoda o kojem se raspitujete.

Kompanije koje prosperiraju u mrežnom marketingu skoro se potpuno fokusiraju na intelektualnu distribuciju uceci ljude o novim proizvodima i uslugama koje ce poboljšati njihove živote. Oni kojima doista dobro ide imaju neku vrste jedinstvene ili vlasnicke tehnologije. I ne samo jedinstvene, nego i ucinkovite; bolje od bilo koje postojece.

P. Dakle, vidjeli ste da se težina mogucnosti pomice od proizvodnje do fizicke distribucije i sada do intelektualne distribucije. Kako se je Vaše vlastito razmišljanje promijenilo? Koji je fokus Slijedeceg trilijuna (The Next Trillion)?

Poceo sam s fokusom na velike potrebe u Americi, koje su me zatim povele u iznenadujuce pravce. Ljudi o svojim potrebama razmišljaju na vrlo svjetovan nacin: "Trebam novu haljinu u kojoj necu izgledati predebelo". ili "Trebam automobil koji daje bolju kilometražu". Ja sam na to gledao na više globalan nacin. Imamo osnovne potrebe poput jela, spavanja, zdravlja, obrazovanja. Kako sam pažljivo proucavao trenutne uvjete, otkrio sam da je u Americi danas najveca potreba wellness (opce dobrostanje).

P. Možete li nam objasniti pojam "wellness"?

To je takva nova potreba da sama je rijec, unutar konteksta u kojem je upotrebljavamo, potpuno novi termin. Morao sam smisliti potpuno nove definicije. Prvo sam morao shvatiti da je ono što mi zovemo "zdravstvo" zapravo posao koji se bavi bolešcu. Naša medicinska industrija danas ima jako malo, ako išta, sa zdravljem. 1.4 trilijuna dolara koje trošimo na medicinsku njegu, a koja je sedma na listi u U.S. gospodarstvu, brine se za bolest i tretiranje simptoma bolesti. Ima jako malo s prevencijom bolesti, da postanemo snažniji ili zdraviji. Kada danas idete ljudima iz medicinske struke i kažete: "Imam artritis, ne vidim dobro, a niti dobro ne cujem." oni na to kažu: "To su godine - godine, godine, godine, godine." Ali to su zapravo samo simptomi loše prehrane.

Ja "wellness" definiram kao novac potrošen da bi se osjecali zdravijim cak i onda kada niste "bolesni" po bilo kojem standardnom medicinskom terminu. Da vas ucini snažnijim, da bolje vidite, da bolje cujete, da se borite protiv onoga što zovemo simptomima starenja. Udite u bilo koji prosjecni dom u bilo kojem prosjecnom susjedstvu, razgovarajte s ljudima, vidite što trebaju. Da smo to napravili prije 20 godina vidjeli bismo da je vecina ljudi zabrinuta kako ce zaraditi za život, svojim novim poslovima, o tome koje bi zanimanje njihova djeca trebala izabrati. Osnovna potreba Amerikanaca u prvih 200 godina je bilo gospodarstvo. Više nije tako.

Danas smo u jedanaestoj ili dvanaestoj godini nevjerojatnog gospodarskog širenja. Evo što danas nalazite kada udete u svaki dom: imaju dovoljno hrane, nadmocno znaju gdje su njihove gospodarske mogucnosti, znaju što trebaju raditi da bi zaradili, a ako ne to je cesto zbog pozitivnog izbora, na primjer zbog toga što žele provesti više vremena sa svojim obiteljima. Sveukupna osnovna potreba danas nije njihov imetak nego njihovo zdravlje.

U prošlosti smo povezivali siromaštvo i gospodarsku depresiju s lošim zdravljem. Kada sam bio mlad cesto smo izjednacavali termin "siromašan" s mršavim i gladnim. "Mršav bogataš" je bio oksimoron. Danas su pak "siromašan" i "debeo" postali sinonimi. Karte su se okrenule: "debeo bogataš" je postao oksimoron!

Što je danas prihod niži to je više pretilosti. Pretilost je postala simptomom loše prehrane. Uobicajeno je da pretila osoba ima i manjak vitamina, pati od mucnine i artritisa ili neke druge bolesti, a koje sve proizlaze iz loše prehrane.

Od 1980. godine u našoj se je zemlji više nego udvostrucio postotak pretilih i ljudi s viškom kilograma. Godine 1980. 15% populacije je bilo pretilo; do 2000. godine taj je broj skocio na 27%, a to je 77 milijuna klinicki pretilih ljudi! Ovaj je broj porastao 10% u samo cetiri prošle godine, te i dalje raste više nego epidemijskom brzinom.

Zbog pretilih ili ljudi s viškom kilograma u ovoj smo zemlji takoder i tri puta povecali sklonost dobivanju dijabetesa, sa slicnim porastom mnogih drugih bolesti. Danas, u vrijeme nevjerojatnog ekonomskog prosperiteta, gledamo kako veliki dio našeg stanovništva odlazi preko ruba. Evo za mene stvarno zacudujuceg broja: 61% stanovnika Sjedinjenih Država ima višak kilograma. Ovaj se je broj takoder udvostrucio od 1980. godine.

Zar smo pobijedili u Hladnom ratu i postali tako prosperitetni samo da bi završili u svijetu u kojem je 61% stanovnika deprimiran kao da su Rusi pobijedili u Hladnom ratu?

P. Postoji li ovdje zraka sunca?

Više nego zraka; zapravo, bez obzira koliko je ova situacija loša, dala je poticaj rastu potpuno novog gospodarskog sektora, vrlo pozitivnog sektora iz kojeg sam i ja dobio naslov Slijedeci trilijun (The Next Trillion).

P. Zašto to nazivate "slijedecim" trilijunom?

Prehrambena industrija danas predstavlja oko trilijun dolara godišnje; "industrija bolesti" je slijedeci trilijun (zapravo oko 1.4 trilijuna dolara). Ove dvije industrije hrane jedna drugu na prilicno podmukao nacin zbog toga što je veliki dio bolesti danas uzrokovan lošom prehranom koju isporucuje prehrambena industrija. Ove industrije od dva trilijuna dolara zajedno podržavaju tih groznih 61% viška kilograma.

Gledajuci ove brojke možete pomisliti da ce ubrzo svi biti pretili ili s viškom kilograma. To se ipak nece dogoditi. 39% americkog stanovništva koji nema višak kilograma obuhvaca 10 do 15 milijuna Amerikanaca koji stare; a kako stare oni postaju sve zdraviji, u boljoj su kondiciji, snažniji, a zapravo mladi prema bilo kojoj standardnoj medicinskoj definiciji.

Ovi ljudi predstavljaju novi ekonomski sektor. Oni su uglavnom bogati ljudi; prva stvar koju cine kako zaraduju sve više novca je pronalaženje nacina na koji bi postali zdraviji, a to cine izvan medicinske profesije. Oni odlaze u fitness klubove, paze na ono što jedu, uzimaju potrebne kolicine vitamina i minerala, te istražuju dodatke prehrane i druge proizvode koji podržavaju njihovo opce dobrostanje (wellness).

Kada sam jasno vidio ovaj trend, poceo sam se pitati postoji li ovdje neki posao. Odgovor me je zaprepastio.

U godini 2000. wellness je u Americi vec bio industrija koja je zaradivala 200 bilijuna dolara. Oko polovice toga se je sastojalo od 24 bilijuna dolara potrošenih u fitness klubovima plus 70 bilijuna dolara potrošenih na vitamine i minerale. Ovih 200 milijuna dolara je prije deset godina bio jedva vidljiv nagovještaj

P. Tko troši ovaj novac?

Uglavnom "baby boom" generacija: dobrostojeci ljudi u dobi od 35 do 55 godina. Oni su snažna ekonomska snaga; svi prodavaci to znaju. Oni predstavljaju samo 28% našeg stanovništva, ali ova grupa predstavlja 50% našeg gospodarstva.

Pripadnici "baby booma" su prva generacija za koju u pisanoj povijesti znamo da odbija prihvatiti proces starenja. Ovo je fascinirajuce sa stanovišta marketinga. Pogledajte kakve automobile one kupuju; oni su retro, dizajnirani kako bi izgledali kao da su još uvijek u srednjoj školi. Pogledajte kakvu odjecu nose; ona je takoder retro - izgleda kao odjeca koju su u srednjoj školi željeli, ali si nisu mogli priuštiti.

Sve do sada "baby boom" marketinško razmišljanje vodilo se je samo time kako bi se oni osjecali mladima, kako bi im se pomoglo da se sjete kako je to biti mlad. Sada je otišlo još jedan korak naprijed. Danas oni kupuju stvari koje ih zapravo cine mladima

Ovo je tek pocetak. Vecina ljudi cak niti ne zna da postoje takvi proizvodi. Kako ostatak od ovih 50% od grupe kupovne moci nauci o wellnessu, ovaj ce sektor eksplodirati. Vec je od prakticke nule u 1990. došao do 200 bilijuna dolara danas. Lako je vidjeti da ce ovih 200 bilijuna dolara brzo postati jedan trilijun - ili više - do 2010. godine.

P. Imate li reakcije ljudi koji kažu:"Što... trilijun dolara?!"

Naravno, cijelo vrijeme. Ali stavimo to u perspektivu. Prvi IBM osobni kompjuter je izašao 1981. godine, a do 1990. godine prodaja osobnih kompjutora je prešla prodaju automobila. 1990. godine nitko nije znao što je Internet; tek je 1995. godine potrošacima dozvoljeno doci na Internet sa svojim racunima i privatnim e-mail adresama. Do 2000. godine, prevladavajuci je iznos novog bogatstva i novih milijunera u ovoj zemlji bio stvoren pomocu Interneta. S obzirom na to kako brzo ove nove industrije rastu, jedan trilijun u wellnessu do 2010. godine pocinje izgledati kao konzervativna projekcija.

P. Da li se isti izazov uskog grla, potreba za intelektualnom distribucijom, odnosi i na wellness industriju?

Apsolutno. Po definiciji sav je wellness nova tehnologija. Skoro da ne postoji mjesto gdje bi o njemu naucili. Ako idete u obicnu kliniku za mršavljenje oni su fokusirani na to da vam predstave svoje procesirane prehrambene proizvode, ne daju vam izobrazbu iz wellnessa. Ta informacija se tamo ne nalazi; sva se medicinska istraživanja odnose na bolesti. Gdje da se onda potrošac obrati?

Jedini nacin na koji se o wellnessu može nauciti jest od nekoga koga poznajete, a tko je iskusio wellness. Vidite svojeg cimera na koledžu i kažete: "John, super izgledaš! Izgledaš tako zdravo. Što si ucinio?" Naletite na wellness iskustvo i pocinjete otkrivati da postoji cijela wellness industrija, sa svim vrstama novih proizvoda i usluga.

Svake sam godine išao ortopedskom kirurgu zbog svojeg koljena. Svake mi je godine govorio: "Gore je nego prošle godine. Trebate ici na operaciju." U jednom sam trenutku poceo uzima glukozamin. U roku dva mjeseca bol je nestala. Otišao sam na pregled kod mog ortopeda i on nije mogao vjerovati. Kada je saznao da je sve što sam ucinio bilo uzimanje glukozamina, šaljivo ali iskreno mi je rekao: "Nemoj o tome govoriti. Ostat cu bez posla."

Kako to da proizvod poput glukozamina, prirodnog sastojka za koji znamo vec 50 godina (uglavnom kao veterinarski proizvod za konje), proizvod koji izgraduje moju hrskavicu i zbog koje se osjecam dobro…kako može biti da nitko za nj ne zna? To je klasican uvod u wellness: obicno doživite nešto slicno i upitate se što još postoji o cemu vam vaš lijecnik nikada nije rekao?

Ovo me je iskustvo uputilo na put ucenja o dodacima prehrani, vitaminima i mineralima. U mojem istraživanju za ovu knjigu bio sam iznenaden koliko je osnovne biologije i prehrane izbjeglo mom obrazovanju. Evo me, profesor na koledžu vec 20 godina, autor knjiga koje su 3 puta bili bestseleri na listi New York Timesa, a nisam znao ništa o hrani, prehrani, vitaminima, mineralima i prirodnim dodacima prehrani. To je uputilo na ovo istraživanje.

Prije 10 do 15 godina nismo mogli ici u wellness jer tada nije bilo wellness industrije. Vecina ovih proizvoda i usluga upravo izlazi iz laboratorija. A kada pogledate u te laboratorije i vidite što izlazi, tada vam je jasno da je ovaj biznis tek na pocetku. Od svega u što sam ikada bio ukljucen wellness industrija izgleda najuzbudljivija upravo sada.

P. Koju vezu vidite izmedu mrežnog marketinga i wellness revolucije?

Sve je u razlici izmedu onoga što ja zovem "aktivno ucenje" protiv "pasivnog ucenja". Konvencionalno reklamiranje nije ucinkovito u izrucivanju onoga što zovu "intelektualno izazivajucom" informacijom, a što je eufemizam za "nove ideje".

Razmislite na trenutak o nacinu na koji gledate televiziju. Sjedite naslonjeni i opušteni na vašem kaucu. Zadnja stvar koju želite je da vas izazovu novom informacijom. Zapravo, kada vidite nešto što vas izaziva, nešto što je u suprotnosti s onim što vec znate ili mislite da je istinito, što onda cinite?

P. Promijenim program.

Tocno! Televizija je vrlo pasivni medij za ucenje, pa ga prema tome baš ne možemo koristiti za poducavanje novih ideja. Isto je i za novine. Nekada sam pisao komentare za razlicite novine poput New York Timesa. Bio bih na prijemu i sav uzbuden zbog materijala koji sam napisao upitao bih prijatelja: "I, što misliš o onome što sam napisao u vezi toga i toga?" On bi tada rekao: "Paul, ja ne citam tvoje clanke. Ja sam demokrat!" Mi ne citamo komentare koji nas izazivaju. Mi citamo one koji naglašavaju ono što mi vec mislimo.

Pasivni mediji cine izvor vecine naših informacija. Ne trošimo vrijeme na one koji nas izazivaju. Kada naidete na nešto što vas izaziva promijenite program ili pocnete citati neki drugi prilog.

Jedino vrijemo kada aktivno ucite, odnosno, kada zapravo pocinjete prihvacati i razmatrati novu informaciju, je kada zapocnete razgovarati s nekim u stvarnosti. Prvo, osoba kaže nešto s cim se ne slažete. Vi mislite: "To ne može biti istina". Možda ništa ne kažete jer ste pristojni, ali vaše lice odaje cinjenicu da se ne slažete. Tu zapocinje dijalog: oni kažu nešto više, vi pocinjete odgovarati… i onda, postepeno, taj dijalog mijenja vaše mišljenje.

Tocna informacija o prehrani, vitaminima, mineralima i dodacima prehrani je skoro u potpunoj suprotnosti s onim što ste culi od medicinske struke; za mnoge je u potpunoj suprotnosti od onoga kako su odgojeni. Postoji toliko puno netocnih informacija, pa je prirodno da smo skepticni. Jedini nacin da se zapravo promijeni obrazac ili pocne uciti nova informacija je licem u lice zbog toga što tada postajete aktivno ukljuceni u razgovor.

Ovo se ne dogada preko noci. Može zatrebati tri, cetiri, pet ili šest razgovora s razlicitim ljudima prije nego zapravo promijenite mišljenje. Iz tog razloga wellness, koji je tako ocito obrazac - mijenjanje informacije toliko mnogo ljudi, doista najbolje djeluje u interaktivnoj sredini licem u lice, kao što je mrežni marketing.

P. Paul, što vidite u slijedecem desetljecu?

Vidim wellness industriju od trilijun dolara do 2010. godine. Vidim velike mogucnosti za mrežni marketing i mrežne prodavace. Vidim odredene kompanije mrežnog marketinga, jer to je najbrži nacin na koji se nova informacija izbacuje, kako vode ovu industriju. Vidim velike mogucnosti za industriju mrežnog marketinga jer je mrežni marketing tako ocito najbolje vozilo koje danas imamo u Sjedinjenim Državama i u cijelom svijetu, koje educira ljude o novim proizvodima i uslugama.

Postoji velik prozor mogucnosti za kompanije mrežnog marketinga da educira konzumente o wellness proizvodima i uslugama. Isto tako vidim velike izazove ispred uspješnih kompanija mrežnog marketinga, pogotovo onih ukljucenih u wellness, kako se tehnologija nastavlja razvijati. Kompanije mrežnog marketinga trebaju ostati fleksibilne kako bi se održale ispred nove tehnologije.

Industrija osobnih kompjutora je prikladna analogija; cijele kompanije su se pojavile i nestale zbog toga što su napravile, kako kažu, najbolji faks software - sve dok netko nije napravio još bolji ili zbog toga što su napravili najbolju "high-end monitor" karticom, sve dok svaki kompjuter nije poceo izlaziti s vec ugradenom "high-end monitor" karticom.

Mnogi od današnjih proizvoda mrežnog marketinga vrlo ce se brzo naci u prodaji. To ste vec vidjeli s glukozaminom i nekim drugim dodacima prehrani; oni se pocinju konvencionalno prodavati. Kako bi se mogli natjecati, mrežni ce prodavaci morati biti ispred nove tehnologije.

Vidim ujedinjenje u industriji. Mnoge male kompanije mrežnog marketinga nece imati dovoljno novca za R&D potreban za natjecanje s novim tehnologijama. Vidim ujedinjavanje kompanija, isto kao i kompanije koje povecavaju paletu svojih proizvoda. Najuspješnije ce biti kompanije koje mogu uslužiti više razlicitih potrošackih potreba

Vidim stvarne klinicke sporove. Proizvodi wellness biznisa se krecu prema dobu velike kontrole kvalitete. Danas trecina do polovice boca u maloprodajnim trgovinama ne sadržava ono što oznake na njima kažu zbog toga što to nije reguliran posao. Kompanije kojima je wellness jedini posao imaju daleko više za izgubiti ukoliko pogriješe. One cesto imaju bolju kontrolu kvalitete. Konacno, nijedna si uspješna wellness kompanija ne može dopustiti da na tržištu ima proizvode loše kvalitete.

P. Kao rabin s pola radnog vremena i vegetarijanac (iz spiritualnog razloga kao što u svojoj knjizi kažete), postali ste dosta strastveni što se tice wellnessa, zar ne?

To je za mene postalo nešto poput misije, te mislim da je isto tako i za mrežne prodavace. Bez obzira na to koliko se fokusiramo na financijsku dobrobit i nacin života koji ovaj posao pruža, stvarna dobrobit je u tome što možete uciniti da promijenite život i živote svih ljudi koje srecete. Ukoliko možete dodati pet, deset ili petnaest godina necijem životu, mislite na njihovu djecu, mislite na njihove supružnike. Mi smo prekrasno povezani u svijetu danas i kada nekome možete na poklon dati wellness, poboljšati svakodnevnu kvalitetu toga života i povecati duljinu tog života, to je istinski prekrasna stvar.

Ali, bez zabune: kriza je, trend epidemijskih razmjera ide u suprotnom pravcu u ostalom dijelu Amerike. Upravo sada mrežni je marketing jedina snaga koju vidim na horizontu koja ima potencijal uciniti ovako veliku promjenu.